Holi u Briji

2024 Autor: Ada Peters | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:35

Toli muškaraca iz Palwala zauzet je njihovim dholakom, harmonijom i cimbalima, pjevanjem i improviziranjem stiha i protu-stihova u Braji bhasha. Ritam se pope i spušta uz cestu, šareniji od mlaznih žalova koji teku. Dvije žene, tridesetih godina, odjevene u najlonske sarije i držeći dvoje djece rukama, dođu do ove trupa i stoje slušajući. Zatim, kao da je opsjednut, ne može se zadržati, jedna od žena napreduje na ples. Usto, barem iznenađeni, muškarci se pomaknu i daju prostor za nju. Ona povlači joj balta preko lica i u tom trenutku postaje nešto drugo. Otpušta ruku rukama, nogama i pokretu, penje se do sadržaja srca i odlazi, na putu da se štuje Ladleeji. U malom svetištu uz jezero, ritam dholaka odjekuje pjesmama Holija.

Svaki tako često čovjek ili dva koraka gore - obučeni u salwar-kameez-chunni odijelo ili s chunni posuditi na licu mjesta - i ne lusty, ali graciozan ples savršeno oponašaju pokrete plesne djevojke. To je Barsana. Poznat kao sela Radha. Došli su od svih da štuju svoje Ladleeji; ona koja toliku radost i smisao daje Holi. Također su došli Nandgaon, za koju se vjeruje da je Krišnino selo. A kada skupina starješina pjeva na pohvale Ladleeji, njihova božica, mladić iz Nandgaona kaže: "Krsna je iz Nandgaona, on je naš brat, Radha može biti božica za tebe, ali za nas je ona samo bhabhi." Radha. Sjedeći na vrhu brda u Barsani, ona je "Ladleeji" za mještane - mali dragi koji se odbija igrati s nestašnim Krsnom, koji ga želi doslovno udariti kad stigne provesti nestašan Holi koji ga maltretira, koji mu se žali vrijeme, i koji, naravno, nema nikakvog entiteta bez njega, kao što nema ni jednog bez nje.

To je izraz ljubavi koji je stoljećima definirao ljubav na ovoj zemlji. A kad Radha i Krishna ne gledaju, međusobno zahvaćeni, izgubljeni u ribnjacima i šumama Braj, mještani se upuštaju u neku ulogu, na način na koji djeca oponašaju svoje seniore. Igraju, pjevaju i plesaju kao Radha i Krsna. Ovo je mjesto gdje možemo pronaći veliku raison d'être od Holi i njezin vrhovni napuštanje i uživanje u Briji. Holi je sve o Ladleeji i ljubavi: njezina ljubav, ljubav prema njoj, ljubavna igra između Krišne i Radhe, ali i ljubavi nad spolovima, ljubavi koja se izražava kao nesebičnost i žudnja za univerzumom. Ljubav se izražava kao da se na kraju povezuje s nečim što je veće od sebe, na predivnom riziku da se zaboravi. To je ono što rade u Braj Holi. Oni uništavaju svoje individualne i postaju Krišna i Radha. Čujemo Goswami od Hram Radha Ramana u Vrindavanu objašnjavaju ovaj aspekt Holija. Svi kažemo, kaže on, za radosnu, punu ljubavnu budućnost.

Ali prošlost, njegove neugodne uspomene, njegovi demoni su nas spriječili. Dođite Holi, možemo izgorjeti sve što je loše u prošlosti, igrati nesmetano i pronaći ljubav prema svima. Međutim, ego intervenira. Ego je muški, veliki ja, veliki On. Krsna je imala istu dilemu, kaže, ali pronašao je izlaz. Postao je žena, Krsna je postala Radha, ne fizički, već u suštini. Ovo "postaje žena" ima duboku i lijepu tradiciju u Braj, Gospodin Shiva je jednom želio vidjeti Krsnin božanski Ras Lila s Gopisima, ali je rečeno da u Ras areni ne bi postojao drugi muškarac osim Krišne, pa je Shiva postala Gopi. Tako je u Vrindavanovom hramu Gopishvar Mahadev Shivaling - krajnji muški falički simbol - odjeven u večeri kao Gopi s prstenom nosa i svilenom sari!

Vjeruje se da je svetac iz 15. stoljeća Chaitanya Mahaprabhu, koji je otkrio Braj, bio kombinirana reinkarnacija Krsne i Radhe. U još jednoj poznatoj legendi, Mirabai je došao u posjet Vaisnavskom svecu Jiva Goswami u Vrindavanu, ali je odbijen od strane polaznika - kako bi se asketski celibat mogao susresti sa ženom? - ali je primijetila da nije shvatila da u Vrindavanu postoji još jedan muškarac, osim svog voljenog Krišne. A Jiva se slaže s bitom njezine izjave. Sve Vrindavan je samo ljubitelj Krišne i postaje njegov gopi je put ljubavi koji ne poznaje granice. Gopije, koje bi mogli učiti najviši svetac, dvije stvari o strastvenoj, nepokolebljivoj odanosti, nazivaju se sakhis (ženske prijateljice), njihovu ljubav prema Krsni zvanoj sakhi bhava.

U Holi ćete vidjeti mnoge ljude u Braji to učiniti; oni postaju gopisi ili sakhis i igraju Holi u onome što se naziva sakhi-vesh (persona). Odjevene u žene, plešući kao žene, vole svoje boga kao žene. Nalazim da su službenici i trgovci plesali s napuštanjem kao sakhis u službi svog Krišne; Čitao sam o kućanici koja se odijeva kao muškarac, prepoznaje se s Balaramom, Krsninom bratu, i smatra da je njezin boga njezin voljeni igrač u vječnom djetinjstvu; Čujem da netko objasni, "Barsana je Radhino selo, svi muškarci ovdje su u sakhi-bhava." Holi, kroz sela Braj, u Barsani, Nandgaon, Dauji, Jabat … muškarci i žene, okupljaju se u malim skupinama zvanim tolis. U tim su skupinama istodobno pustili i zadržali kontrolu nad onim što se događa, a da pritom ne izgube autonomiju u misi. Postoji veliki osjećaj slobode.Nevjerojatnu količinu dozvole preuzima žene. Toli također osigurava da ne postoji odvojenost između 'izvođača' i 'publike'; svatko sudjeluje. Naravno, jednostavno možete vidjeti i veliki karneval Holi: podsjetnik na naše tradicionalne proslave kada smo pozdravili proljetnu i plodnost prirode s neinhibiranim veseljem, kada su svečanosti bila anarhija u kojoj je bila sramota ostati trijezna, kad su prijestupi i slobode su bile radosne i "raskošne".

Stvari koje treba vidjeti i raditi

Pjevaju i plešu u hramovima i na cestama; igraju Holi s cvijećem; oni plaču i smiju se u izvedbama Ras Lila; raduju se ženama koje udaraju muškarce sa štapovima; i ponekad, ne mogu se toliko vidjeti u običnom obilju boja, uhvaćeni u monsunu gulala. Gledajte ih, pridružite se, osjećajte se s njima i otkrijete napuštanje i radost što su svi festivali grada izgubili. Holi koji poznajemo u gradovima slavi se prvoga dana mjeseca Chaitre. Prošle večeri, Phalgun Purnima, to je mjesec punog mjeseca u mjesecu Phalgun, svjetlo je holika. U Briji Holi počinje tjedan dana prije punog mjeseca i traje do nekoliko dana poslije. Barsana (41 km sjeverozapadno od Vrindavana) Kasno popodne u Barsani. Noge su umorni, ali glazba ide dalje. Sjedimo na stubama u dvorištu hrama, pored grupe seljaka. Čovjek, tako pijan da teško stoji ravno, pleše i traži od okupljenih žena da se pridruže.

I to rade, plesno veselo, stručno. Zatim gesta za najstarije od svega da mu se pridruži. Ona, slaba i starijih, naizgled se slaže s puno nevoljkosti. Mislimo da će ići, tresti nogu i vratiti se. No, jednom na nogama, ova slabašna dama privlači dugačku baltu preko lica i čini najokretniju i najizbirljiviju ples, koraci savršeni i pokreti svileni, u potpunosti s nepoznatim, čudnim, pijanim čovjekom. Obično, Holi u Braju prisjeća se slavnog Lathmar (udaranje štapovima) Holi Barsana i Nandgaon, ali za nas je njegova prava atrakcija velika pjesma i plesna sekvenca koja je ona, samo čitava lirika i raskošni ritam, ali i predivno neobuzdana, pa čak i provokativna kaciga. Radnja u Barsani, Radhanskom selu, započinje na Phalgun Ashtami (8. dan) navečer, kada hram Ladleeji na brežuljku Barsana počinje svečanosti boja i pjesme.

Glasnik dolazi iz Nandgaona (Krišnina sela) kako bi objavio da će sljedeći dan Krsna i njegovi prijatelji doći i igrati Holi. Sutradan ujutro, ljudi iz svih krajeva Braj dolaze u Barsanu i rade parikramu sela, prolazeći suhi krajolik kroz uski pukotine između dva brežuljka, a gore i dolje na hrapav teren. Oni oduševljeno pjevaju i plešu sve na putu i bacaju boju na jedno i sve, i posjete svetišta na putu. U poslijepodnevnim satima, svi se okupljaju u Ladleejskom hramu na brdu i čekaju muškarce iz Nandgaona. Samo izvan sela, pored ribnjaka koji se zove Peeli Pokhar, muškarci i dječaci iz Nandgaona traju sat vremena kako bi se oblačili u sjajnim bijelim dhotisima i kurtama i žutim ili šafranim turbanima šarenim štitovima kako bi se zaštitili od lathisa žena barsana. Lathis će uskoro popušiti na njima u pantomimu Radhe i njezinim prijateljima koji premlaćuju nestašnog Krišne i njegovih suigrača.

Oko 4 sata skupina nastavlja do hrama, pjevajući i plešući sve do kraja. Do sada je hram opsjednut gomilom i koraci su opasno zaglavljeni ljudima. U hramu, svećenici (koji su sada Radha i njezin sakhis) pozdravljaju Krišnu i njegove prijatelje iz Nandgaona; postoji mješavina razmjene duhova i odjeljka između Radhe i Krišne, sve u lijepom Braj bhasha stihu, a sve su suhe i tuševi boja suhih i vlažnih. Poznate barsanske žene, odjevene u sarku i nakit, obložene lica, spremne su dugim lathisima na stubama i ulicama ispod hrama. Nandgaonovi muškarci, kako se spuštaju iz hrama, pozdravljaju se s tuševima ovih štapova, u lažnom premlaćivanju, i oni dobivaju ove udarce na svojim štitovima i tijelima s pravim zadovoljstvom. "Svaki udarac se osjeća kao blagoslov", kaže Nandgaonov dječak "iz Ladleeji". Nandgaon (50 km sjeverozapadno od Vrindavana) Holi karneval seli se u Nandgaon sljedeći dan, Phalgun Dashami.

Danas poslijepodne, ljudi iz Barsana popeti se na brdo u Nandgaonu kako bi stigli do Nanda Bhavan hram, Ovdje sjede u dvorištu okrenutima muškarcima iz Nandgaona u samaju (zajedničkom okupljanju), što je izvrstan festival glazbe, plesa, zabave i riječi. To je popraćeno potopom gulala i mlazom obojene vode iz divovske pichkaris. Prekrivene u jezgru, silaze s hrama, a u preokretu prošlogodišnjeg događaja postavljaju žene Nandgaon sa svojim štapovima. Phalain (50 km sjeverozapadno od Vrindavana) Kao i drugdje, tako je u Bri, priča o Prahladu središnja priča Holija - pravednog sina koji je obožavao Vishnua protiv njegovih zapovjednih očeva očeva i ostao potpuno neozlijeđen u vatri stvorenoj od strane Holike na zapovijed oca. U Braju se kaže da je selo Phalain mjesto na kojem se ovo čudo dogodilo, a svake godine na punom mjesecu noć prije Holija, čudo se ponovno tamo vraća: svećenik mjesnog hrama Bhakt Prahlad prolazi kroz stvarno masivan požar i izlazi potpuno neozlijeđen. Dolazimo do sela mnogo prije ponoći od Phalguna Purnime i gužve se ulijevaju za događaj koji će se dogoditi u 4 ujutro.

Ogromna masa mrtva drva i kravljeg gnijezda napravljena su u krug, 30 ft preko i 7 do 8 ft visok u središtu sela. Svećenik se pripremio za suđenje s zahtjevnom rutinom apstinencije, celibata i meditacije 40 dana. Uzbuđenje se izgrađuje, atmosfera je gusta energija i sa svim anksioznostima za svećenika. Prijateljica primjećuje da je kolektivna vjera, kombinirana energija svih koji će ga odvesti, što će učiniti čudo moguće. Prije nego što je vrijeme, svećenik izlazi iz hrama za umak u ribnjak. Mnogo ljudi gužva oko njega, ali ga ne mogu dirati, jer to je tabu. Gore od našeg rooftop ruža scena izgleda i osjeća električno. Vatra je zapaljena, suho drvo zapali i plamenovi skočili. To je nepodnošljivo vruće čak i na krovu. Svećenik izlazi iz ribnjaka, probija se preko suhog tla i skače u bijesnu vatru. U jednom trenutku, njegova tamna silueta uokvirena vatrenom narančom naletjela je na suhu neujednačenu drvu i sva se srca zaustavila, ali ponovno uspostavlja ravnotežu. Jedan korak, još jedan, a on je van, siguran, neozlijeđen.

Postoji kolektivni uzdah glasniji od vikanja "Bhakt Prahlad ki Jai" koji se nalazi ispod zraka i vozi blistave bijele čaplje s krošnji oko ribnjaka prema pristojno sjajnom savršenom krugu mjeseca. Vrindavan Mrak je postao sve više opojan mirisom cvijeća. U ashramu u kojem se nalazimo, ljudi su ostali cijelu noć presavijali latice s tisuće ruža i marigolda. Tog jutra Phoolon ki Holi. Ujutro je ashram pozornica domaćin posljednjeg niza Ras Lila nastupa. Dječak-glumci koji igraju Krsnu, Radu i gopije počinju bacati latice jedni na druge, a zatim u Krishnu i Radhu. Tada Krišna baca cvijeće u mnoštvo. To je signal za sve nebo da se razbije.

Svi bacamo cvijeće jedni na druge, stavljamo ih u međusobnu odjeću, protrljimo ih jedni drugima i bježimo se smijali kad naši prijatelji dolaze, prijeteći nam … cvijećem. Sjećam se da sam poslije podne tresla cvjetove iz moje kose u kadi. Kasnije, u Hram Radha Raman, žena u sjajnoj narančastoj ghagra-choli, pokrivena lica, plesa poput nekog snažno treperavog plamena ispred idola Krsne. Svi smo oduševljeni, dok se ne pitamo kako bi se mogla priuštiti da bude toliko intimna u svom plesu s drugim muškim bhaktama? A onda moj prijatelj šapće, je li ona muškarac? Ona je. U sakhi-veshu utjelovljuje strast Radhe ali i Lalite, Chande …. Osam izvornih sakhija koji se štuju u hramovima Vrindavana kako bi nas učili da je Krsna bogoslužje u osnovi estetsko iskustvo i znači jednostavno biti zaljubljen u njega. Vrindavan, središte Braj je srce svih akcija iz Ekadashi (11. dan) do dana poslije punog mjeseca. Slon koji nosi mladića i djevojku, Krsnu i Radhu za tu prigodu, izvađen je na ulicama Vrindavana kako bi najavili početak Holija. Od tada, hramovi i ulice su živi s bojom i glazbom.

Ljudi idu iz hrama u hram, gdje svećenici koriste pichkaris i bacaju bhakta s vodom u boji, pripremljeni kipućim tesu cvjetovima. U mnogim hramovima ljudi pjevaju devocijske pjesme u sesijama zvanima samaj. To su tekuća okupljanja gdje se svatko može pridružiti pjesmi ili plesati u napuštanju, često izlažući vještine duboke kao i pobožnost. Još kasnije, na nekim ulicama možete vidjeti muškarce i žene zauzet šarenim kredom, stvarajući ugodne uzorke rangola. I onda postoji Braj Ras Lila, 400 godina staroj lokalnoj tradiciji donošenja Krsninih mladih zabava uz glazbu, ples i duhoviti odjel, s elementima sličnim dhrupadu, kathaku i narodnom kazalištu koji se baca. Ono što ćete tamo naći, zapisano je veliko i duboko na licima mnoštvo je izuzetno i radosno klanjanje, koje su donijeli jednostavni kršćani Krsne i Radhe.

Amit Mahajan i Juhi Saklani

Amit Mahajan je zaradio novac kao inženjer, refleksolog, putopisac, prevoditelj i učinio još nekoliko neparnih poslova.

Za razliku od vila u seriji Harry Potter, koji je podijelio svoju dušu na nekoliko komada kako bi se izbjegla smrtnost, Juhi Saklani umnožava svoje putujući pod krinkom da je putopisac.