Hooghly Cruise: Nakon rijeke od Malde do Kolkate

2024 Autor: Ada Peters | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:35

Stojeći na pramcu, klizim bez trenja kroz osvježavajuće jutarnje povjetarce. Ruralni svakodnevni život vidljiv je na obje obale. Kao dan napreduje sitna idilična sela oživljavaju i bave se rijekom u bogoslužju, pranju, navodnjavanju i igranju. Plovimo kilometrima besprijekornih mango voćnjaka. Beskrajna polja zelenog juta postavljena su na sivo nebo prekriveno bijelim grudima. Mnoštvo muškaraca i volova koji drže zemlju obiluju. Ovo je bio dobar monsun; koliko se oka može vidjeti, nitko od zemlje ne leži. Mi smo sami na rijeci, ali za dinghies iz ribolova ili nosi jute.

Kružimo prema Hooghlyju. Putovanje je započelo s 5-satnom vožnjom vlakom iz Kolkate, koji je slijedio rijeku na sjever, gdje se ostatak Gange izlijevalo u Bangladeš. Mi ćemo provesti cijeli tjedan koji će pokriti otprilike istu udaljenost, plovidajući polako nizvodno natrag u grad Kolkata. Na putu ćemo uzeti Bengalsku povijest i kulturu dok prolazimo kroz sedam okruga: Malda, Murshidabad, Nadia, Bardhaman, Hooghly, Howrah i Kolkata. Mi smo na brodu Sukafha iu sposobnim rukama Sumit Bhattacharye, našeg vodiča. Sukafha je prostrana, no osjeća se intimno. Drveni podovi i bambusovi zidovi u kabinama doprinose udobnosti. Svake večeri, s početkom u 19:00 sati, Sumit obavlja sastanak tijekom kojeg planira planirati sljedeći dan, zajedno s obilnim brošurama. Svake večeri, na krevetu, nalazim izvadak iz Raj-ega putopisa relevantnog za planove sljedeći dan.

Ova cerebrata je moja vrsta putovanja. Moji suputnici, ukupno 17, su iz Velike Britanije. U 79, Arnold je najstariji. Prosječna starost čini oko 65. Većina su parovi. Eric se napustio Indijom 1963. godine i prvi put se vratio sa svojom suprugom Grettom. Ovo je dobroćudan i neustrašiv set. Jedan posjetitelj ima ozbiljnu onesposobljenost, a jedan je teško arthritic s nedavno zamijenjen hip. Tijekom tjedna ti duhoviti muškarci i žene u najmanju ruku pregovaraju o riksu, grubim koracima, vrućini i vlažnosti. U seoskim vodama Na putu ćemo napraviti nekoliko seoskih stanica: u Baranagaru u Murshidabadu, poznatom po spoju terakota hramova; na Matiari u Nadiji, jednom uspješnom radnom centru mjedi, te u Dutta-fuli u Bardhamanu, poznat po sari i dhotisu.

Šetamo stazama od blata koje graniče s rižinim poljima, prošlih zidova od tetovažiranih tetoviranim klaonicama i unutarnjim dvorištima na kojima se riža preživa. U svakom slučaju, dok se družimo s selom, djeca me zasljepljuju. Pjevaju, plešu, recitiraju pjesme i pjevaju stolove. Želim misliti da sam posebna, ali vjerojatnije je da je to jezik koji dijelimo. Djeca se okreću oko mene u zdravom, sretnom plimu i vode me do njihovih tajnih igrališta. Svaki put se vratim na brod u potpunosti osvježen, čak i olakšan. Sve dok djeca imaju tajna igrališta, sve je u redu s cijelim svijetom. U zalasku sunca rijeka ispire svoju zavodljivu čaroliju u spokojnom spokoju.

Usamljeni ribarski brod blijedi u točkasto svjetlo koje treperi na valovima. Razgovor na gornjoj palubi okreće se od banalnog čavrljanja do dubljeg, više mučenog terena: sina je nerado služenje u Iraku, promjena spola kćeri. Možda zato putujemo. Zato možemo zaobilaziti trenutak kada se stranci koje smo pobijedili ne vide dalje. Tako možemo obezbijediti oklop na neophodnoj obali. Susret s plemstvom U Murshidabadu je sterilna veličina palače Hazarduari (1836.) nadomještena grobom graditelja, Murshida Quli Kana, u džamiji Katra (oko 1723.).

Palača Hazarduari (Tisuću Vrata) udvostručuje se i kao muzej. Dvorac je izgrađen u talijanskom mramoru između 1829. i 1837. godine. Ima ih možda 900 vrata, uključujući francuske prozore, kao i mnoštvo lažnih vrata. Nawab Nazeem Humayun Jha navodi se da je proveo nevjerojatan (za to vrijeme) INR 18 lakha u svom stanu. Rasprostire se na tri kata, palača ima oko 120 soba. Zidovi su obloženi starim portretima ulja. Predmeti uključuju srebrno prijestolje nawabova, lusteri i antikni namještaj. Dok se na palubi zauzima za noć, Sumit iznosi iznenađenje: dolazi na Chhota Nawab od Murshidabada, potomaka Mir Jafara.

Nawab, 62, središnji je čovjek u miru sa svojim desetkovanošću. Dok ulazi u dnevni boravak, zapanjujuće malen, britanski posjetitelji prolaze na noge. Kolektivno ga patiti, ali stoje dok ih neumoljivo upija. To bi jednostavno moglo biti ukorijenjena ljubav prema kraljevstvu za kraljevstvo, ili bi to moglo biti zajedništvo u zajedničkom jeziku zastarjelosti. Tko može reći? Moj bengalski me još jednom stječe posebnim pristupom, a Nawab velikodušno dijeli pjesme sastavljene kao ljubavno pogođene mlade. Ovo putovanje omogućava pravedan uzorak vjerske arhitekture regije. Najfiniji hramovi od terakote su neupitno u Bardhamanovom Kalni. Najstariji Lalji (1739.) ima 25 turrets i ukrašen je jedinstvenim vertikalnim perajama ukrašenim stablima mitskih konjanika koji su napadali tigrovi u punom protoku. Najnoviji, Pratapeshwar (c.1849), izgrađen u krivom stilu shikhara, ima zapanjujuću luknu ploču u kojoj Ravana obožava Durga u plamenom prikazu glava i ruku.

Od islamskih struktura, najimpresivniji je Hooghly Imambara (1836.), izgrađen pod kolonijalnim utjecajem, zadržavajući perzijski cvjetanje. Ima izvrsnu kaligrafiju i vitraj stakla u svojoj unutarnjoj komori, a njegov satni toranj nudi prostran pogled na Bandel koji se zabavlja u zavoju u rijeci. Ulazimo u Nadia dok se sunce zalazi i skače kraj Katwa, gdje je uznemirujuća kiša Onay pridružila Hooghlyju. Lokalno društvo Baulsa, bezosjećajni bards ruralnog Bengala, dolazi na brod. Glavni pjevač, Shanti Haldar, ilustrira svoj žanr, kada pjeva u šljunka, "forsha ronge nai bhorsha" - ne može vjerovati fer koži. Pjesma se razvija u sreću Krsni i njegovoj boji, ali s obzirom na sadašnju tvrtku to je besmislen izbor.

Sumit čini hrabar pokušaj prevođenja pjesama za posjetitelje, bjesomučno pjevajući kao što pjeva Shanti. Baulove pjesme često zagovaraju odricanje, odraženu u haljinama šafranima koje bards nose. To dovodi do zanimljive razmjene na večeri. Jedan posjetitelj pita drugoga: "Kako mogu pričati o odricanju kad zapravo nisu imali ništa?" Na koga drugi odgovara: "Bili bi imali više, ako smo manje otpali." Prvi izbojci natrag "To jednostavno ne istina! "I tako naprijed i natrag. Rijeka je sve čula i drži joj jezik. Sveti put Nekoliko sati ploviti nizvodno je Nabadwip, rodno mjesto Caitanye i pokret Bhakti kojeg je osnovao početkom 16. stoljeća.

U Porama-tolla, drevni banyan stablo je preuzeo dva susjedna Shiva i Kali hramova. Njezina zamršena mreža korijena korisno stvara skele za strukture koje uništava. Koliko je drevna? Nitko ne zna sigurno, ali lako je spinati priče o Caitanyi koja drži ekstatične kirane sa svojim kohortima ispod ovog stabla. Glavni je deblo dugo nestalo; na njegovo mjesto je spektakularan pleteni stup od sekundarnih korijena gotovo 6 stopa promjera. Oko pola puta kroz šetnju oko njega stablo me zagrli. Pokušavam se oduprijeti, ali stablo je sigurno. Tamno i impozantno, ukrašeno bezbrojnim žicama povezanim s neispunjenim željama, stablo izlazi sa svježim korijenima još vlažnim.

Većina dana je lijepa mješavina malo jedrenja i jedan ili dva izleta na obali. Dan 4, čisto jedrenje, dobro je planiran sredinom tjedna. Na brodu koji se kreće, tijelo se osjeća s hranom, pićem, svježim zrakom i mirnim uvjetima. Na izletima na obalu, uma blaguje povijest, kulturu i uvjerljiv kontakt sa ruralnim Bengalskim. Rezultat ravnoteže je osnažujući i rijetki. Lounging na vrhu palube, kao što sam se čuditi koliko sam izlazak iz ovog putovanja, ja dobiti još jedan neočekivano liječiti: dupina Gangetic rijeke. Velika odrasla osoba, dugačka gotovo 7 ft, površine u blizini nas. Mnogo se više pojavljuju nizvodno.

Atraktivni vodeni monitor, duljine oko 4 metra, na površini paralelno s brodom, malo prije nego se uranja. Rijeka izgleda puna zdravlja. Bez obzira na koji mikroskop može otkriti, nikakav otpad nije vidljiv golim okom. Menadžer krstarenja uvjerava me da ne dodamo ništa na rijeku. Kao što noć pada, prizor oko nas je jedan od neprocjenjive vedrine. Rastući povjetarac kreće kovitlajuće vode u dreadlocks uhvativši svjetlo s Bandelove portugalske crkve (1599. g.). Vlak kolebava preko mosta koji se našao samo na našem sjeveru koji je na rijeci progurao nejasnu chiaroscuro. Ovo je Hooghly jubilarni most, otvoren 1887. godine kako bi obilježio zlatni jubilej krunidbe kraljice Victoria. Kolonijalni dio rijeke je na nama. Krajnji dan krstarenja je zamagljen kolonijalnim pogledima: arogantnim građevinama i tužnim epitafama. Do kasnog poslijepodneva dolazimo do Kolkate.

Svi posjetitelji i većina posade nalaze se na prednjoj palubi za veliki ulaz u grad. Kolkata baca svoju čaroliju sa svojim razoružavajućim ghatovima i napuštenim palačama. Mogu to vidjeti na način na koji se svi približavaju na prvom mjestu na pramcu. Dolazi ispred Mostra Howra, najstarijeg i najvećeg od tri mostova postavljena preko rijeke u Kolkati. Masa pješaka okupila se na mostu kako bi nas vidjela. Divno uzajamno veselje proizlazi dok prolazimo pod. Snažemo južno od Bridgea Howrah u sumrak, baš kao što je obećano. Domaće vezano Na kraju je jasno da je prevladavajuća sjećanja koju će posjetitelji donijeti kući djeci. Ne od zamršene terakote u Kalni, a ne na Nawabi Murshidabadu, a sigurno ne od kolonijalnog detritusa razasutih duž obale od Bandela do Kolkate.

Dok se krstarenje treba pohvaliti zbog ne razrjeđivanja iskustva, upijanje svega toga može zahtijevati zadaću. S druge strane, djeca uz rijeku, slobodno su dala svoje pjesme i osmjeha. Ono što ovu riječna krstarenja čini uspješnim uspjehom je njezin neusporediv pristup netaknutom zaleđu s malom nelagodom. Zalijevanje je rijeka u bujici gotovo bez prometa. Čini se neizbježnim da će taj uspjeh nastati više, što će zauzvrat utjecati na njegov izvor. Kako se krstarenje približava, mogu vidjeti sve koji su stavili svoje obale.

Za posadu, ovo je zadnje krstarenje sezone. Dok nas vodi prema konačnoj močvarama, Pankaj Das, brodski majstor, razbije se u osmijeh širok poput Hooghlyja. Pedeset dana na brodu bez ikakvih kontakata s obitelji. Nema televizora. Ni AC u odjelu posade. Za ostale, posljednje večernje piće prožeto je s nestrpljenjem zbog odmora i misli o napuhanom radu. Gretta se sjeća nadolazećeg roka.Arnold izražava olakšanje da je ponedjeljak blagdan banke u Velikoj Britaniji. Ali za sada, Sukafha je privezana na mjesečevim vodama uokvirenoj od Howrah i drugog Hooghly mostova. Brzo povjetarac je gore. Mostovi, blistavi svjetlima u boji, besramno se koketiraju uz rijeku. Uznemireni riječni grad strpljivo čeka noć. Ujutro će doći na kopno.

Rimli Sengupta

Rimli Sengupta je pisac sa sjedištem u Kolkati i redovni suradnik u časopisu Outlook Traveler.