Španjolska flamenco renesansa

2024 Autor: Ada Peters | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-24 22:10

Publika u Sevilli Casa de la Guitarra je napeta poput nogometne mase u Barceloni-Real Madridu, ali čini se da nije važno. Sve su oči na pozornici na kojoj su pjevačica, plesačica i gitarist spojili stvoriti zid emocija tako intenzivnih da bi s njom praktički mogao upaliti cigaretu.

Kocka cipela, ruka gitarista nestaje u zamućenju strumminga, pjevačica dozvoljava odgodu dugačkog agoniziranja; i onda odjednom završi, a sve što si ostavio je slaba odjek posljednjeg akorda i osjećaj da se nešto duboko dogodilo.

Izvođači u Sevilli's Casa de la Guitarra. Slika kuće Casa de la Guitarra

Nova mjesta

Flamenco u Andaluciji je u korijenu manjeg renesanse. Pola desetine novih žive odredišta u vlasništvu i upravljanju ljubaznih entuzijasta flamenca, zajedno s tri nedavno inauguriranog muzeja u Sevilli, Córdoba i Almería pomlađuju zanimanje za šarmantni umjetnički oblik Španjolske i ponudili svježe mogućnosti da to cijene na nerazvrstanom i autentičnom putu.

Izvođači u Sevilli's Casa de la Guitarra. Slika kuće Casa de la Guitarra

Unesco je 2010. godine imenovao kao nematerijalnu kulturnu baštinu, a flamenco je u svom modernom obliku već od kraja 19. stoljeća. Ono što je počelo kao ezoterička umjetnost prakticirana na divljim romskim strankama, katapultirana je u glavnu struju, gdje se miješala s jazz, rock i suvremenim plesom.

Ipak, nakon desetljeća inovacija i eksperimentiranja, flamencoova nedavna renesansa više je o prošlosti, nadahnuta željenom ponovnom istraživanjem maglovitih Roma korijena glazbe. Odstupajući velikim koncertnim dvoranama, poznat kao tablaos, koji su već desetljećima zabavljali turiste, Andalucíjevi noviji objekti modificiraju se kao kulturna središta i bez barova, restorana i velikih mjesta za sjedenje svojih glitzier rođaka. Umjesto hostinga kazališnih ekstravagancija, tipični kulturni centri održavaju snažne jednobojne emisije u kojima nadarena kombinacija pjevača, gitarista i plesača pokriva različite flamenco Palos (stilova) s jakim pristranost prema cante jondo (dubokoj pjesmi), umjetnom sirovom i oduševljenom temeljnom bloku.

S sobom za samo 60 ili 70 gostiju koji sjede tako blizu pozornice da doslovce mogu osjetiti koplje plesne haljine, kulturni centri su atmosferski i intimni. Što je još važnije, kao i prikazivanje finih higijenskih vještina izvođača, oni potiču fermentaciju ključnog četvrtog elementa flamenca: jaleo, ili sudjelovanje publike. Potaknuta od strane buntovnika Oles od redovnika u mnoštvu, izvođači na pozornici tjeraju glazbu prema dramatičnom vrhuncu koji se, u dobrim noćima, može pozvati na mitsko duhovno buđenje poznato kao duende.

'Pure' flamenco u Sevilli

Većina kulturnih centara vodi respektabilni flamencologists (stručnjaci u flamenco). Sevillova Casa de la Guitarra (Calle Mesón del Moro 12, www.casadelaguitarra.es), koja je otvorena 2012. godine, osnovao je José Luís Postigo, slavni flamenco gitarist koji redovito knjiga Andalucíja najboljih izvođača i postavio svoj klub kao mini - muzej sa staklenim kutijama s antiknim gitarama. U neposrednoj blizini i u istom je redu manji obiteljski upravljani Auditorio Alvarez Quintero (Calle Álvarez Quintero 48, www.alvarezquintero.com) u blizini poznate katedrale u Sevilli. Casa del Flamenco (Calle Ximénez de Enciso 28, www.lacasadelflamencosevilla.com) u srednjovjekovnoj četvrti Santa Cruz nedavno je stavljena pod novu upravu i utisnuta je u prekrasnu kuću iz 15. stoljeća prepunu ukrasnih pločica i prebacujućih sjena. Nekoliko uličnih ulica nalazi se Museo del Baile Flamenco (Calle Manuel Rojas Marcos 3, www.museodelbaileflamenco.com), muzej flamenca u vlasništvu poznatog plesačice Seville Cristina Hoyos, koja se podupire kao škola flamenco i mjesto održavanja noćnih emisija.

Novi centar Casa de la Memoria u Sevilli. Slika tvrtke Casa de la Memoria

Kviz je, međutim, zaljubljenik, a mogli bi reći da je najbolji Flamanski stadion u Sevilli Casa de la Memoria (Calle Cuna 6, www.casadelamemoria.es), koja se u studenom 2012. preselila u El Centro gdje je dodala ekspozicijski centar koji bi nadopunio svoje dvotjedno noći. Smještena na dvije etaže u nekadašnjim štalićama susjednog Palacio de Lebrije, centar koristi neke od najboljih izvođača u Španjolskoj. Gitaristi svjedoka koji igraju kao da imaju tri ruke ili pjevače koji pjevaju kao da im je srca razbijena prije dolaska na pozornicu.

Granada je Casa del Arte Flamenco. Slika Brendan Sainsbury / Lonely Planet

Granada, Córdoba i Almería

Premda je Sevilja u središtu Andalucijeve ponovne zainteresiranosti za "čistom" flamenkom, trend je odzvan u drugim gradovima. U Granadi, Casa del Arte Flamenco (Cuesta de Gomérez 11, www.casadelarteflamenco.com), pokrenuta 2013. godine u podnožju brda Alhambra, dijeli slične atribute Sevillinoj Casa de la Guitarra koja je mala, lokalno vođena i strastvena o svojim umjetnost.U međuvremenu, u Albayzinu, staroj maurskoj četvrti u Granadi, Jardines de Zoraya (Calle Panaderos 32, www.jardinesdezoraya.com) zadržava zrak tradicionalnijeg tablaa koji nudi flamenco s pićima i večerom. Ledeni vrt ima obilje plaudita.

Estefanía Martínez nastupa u Granadi Jardines de Zoraya. Slika tvrtke Emiliano Artigas / Jardines de Zoraya

Andalucijin bivši mavarski grad, Córdoba možda nedostaje rodoslovni fenomen flamenca u Sevilli, ali je 2013. godine stekao ono što je možda najbolji flamenco muzej u Španjolskoj s otvaranjem centra Flamenco Fosforita (Plaza del Potro, www.centroflamencofosforito.cordoba.es/el -centro / muzeo-fosforito) u staroj konobi jednom nazvanu Cervantesom Don Quijote, Prekrasan interaktivni muzej objašnjava sve što trebate znati o vrlo složenoj umjetnosti flamenca, koristeći rijetki arhivski film i glazbu. Redovna glazba uživo organizirana je na povijesnom vrtu.

Almería je još jedna često previdjena flamenco postaja koja je stvorila Tomatito, jednog od najljepših gitarista modernog doba, i Antonio de Torres, čovjek koji je praktički jednostrano izumio modernu španjolsku gitaru. Gradski muzej Guitarra (Ronda del Beato Diego Ventaja, www.turismodealmeria.org/es/motivo-tematico/museo-de-la-guitarra_496), koji je otvoren u prosincu 2013., odaje počast Torresu i njegovim gitarama i poziva posjetitelje imati sam strum.

Izvedba u Peña La Perla u Cádizu. Slika © Tatis Fotografia

Flamenco u Cádizu i Jerez de la Frontera

Bilo bi nemoguće govoriti o flamencu u Andalusi, ne spominjući Cádiz i Jerez de la Frontera, gradove koji su proizveli toliko velikih umjetnika žanra. Jerez je jedinstven po tome što je njezin kulturni centar, centar flamenco Andaluz (Plaza de San Juan 1, www.facebook.com/CentroAndaluzdeFlamenco), dom spanjolske knjižnice flamenco. Cádiz ima mnogo mjesta, uključujući ono što je možda najbolji i najugodniji Peña (privatni flamenco klub) u Španjolskoj. Peña La Perla (Calle Carlos Ollero, www.laperladecadiz.es) stavlja na zabavne emisije svaki petak navečer u sjedištu pored padajućeg atlantskog surfanja. Pružanje novijih natjecanja. Cintfla (Calle Santiago 12, www.cintfla.com) otvorena je u listopadu 2013. godine, oblikujući sebe kao centar interpretacije flamenco. Sadrži mali muzej punu audio uređaja, zajedno s reklamiranom Cádiz taberna i zidom pjevačice Camerón i gitaristom Paco de Lucía. Provjerite njihovu Facebook stranicu za koncertne rasporede.

Većina kulturnih centara u Andalusiji nudi jedan sat duge flamenco show dva puta noću za oko 18 € ulaznicu. U vrhuncu sezone (svibanj-kolovoz), najbolje je unaprijed rezervirati. Za više informacija pogledajte www.flamencotickets.com

Brendan Sainsbury je zaljubljenik u Granadu i Flamenco, koji je pridonio četirima Lonely Planet Španjolskoj vodičima. Također je napisao Lonely Planet vodiče na Kubu, Italiju, Peru i Seattle.